Tenine price
Moderator: Gazda
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tenine price
Cantruni
Bilo je to davno, prije pedeset godina, i vie, jo smo bili djeca.....
Ljeti su, ne znam od kuda, na pijacu kamionima dovozili lubenice a zvali
smo ih i čantruni. Oblikom su vie ličili kugli i nisu, kao ove
dananje, imale svjetlije pruge poput meridijana.
Dječaci su se odmah nudili da pomau pri istovaru jer bi za plaću dobili
lubenicu ili dvije. Mangupi bi do svojih lubenica doli tako to bi ih
ukrali, bilo noću ako bi prodavač zaspao pokraj svoje hrpe, ili usred
dana, na brzinu i trk na rivu.
Bilo kupljene, zarađene ili ukradene, lubenice su hladili u plićacima Krke.
Kako bi znali da li je lubenica zdrava, kupci bi traili da im prodavač
na njoj zaree mali trokutasti čep pa su je tako mogli i kuati.
Nedjeljom popodne su vojnici izlazili u grad i na bancima pijace, uredno
rezali noićem krike lubenice i s noića jeli zalogaje ne ostavljajući
otiske zubi na kori.
U to vrijeme su stanovnici mnogih kuća oko pijace u dvoritima i
podrumima drali svinje, kokoi, patke i guske. Kore od lubenica su bile
poeljna hrana za svinje pa su roditelji slali djecu na pijacu da
skupljaju te kore. Ako bi se nala kora uredno rezana noem a jo imala
neto crvenoga, djeca bi to bez gađenja pojela.
Bilo je to davno, kad su lubenice bile čantruni.
Napisala: Tena
Bilo je to davno, prije pedeset godina, i vie, jo smo bili djeca.....
Ljeti su, ne znam od kuda, na pijacu kamionima dovozili lubenice a zvali
smo ih i čantruni. Oblikom su vie ličili kugli i nisu, kao ove
dananje, imale svjetlije pruge poput meridijana.
Dječaci su se odmah nudili da pomau pri istovaru jer bi za plaću dobili
lubenicu ili dvije. Mangupi bi do svojih lubenica doli tako to bi ih
ukrali, bilo noću ako bi prodavač zaspao pokraj svoje hrpe, ili usred
dana, na brzinu i trk na rivu.
Bilo kupljene, zarađene ili ukradene, lubenice su hladili u plićacima Krke.
Kako bi znali da li je lubenica zdrava, kupci bi traili da im prodavač
na njoj zaree mali trokutasti čep pa su je tako mogli i kuati.
Nedjeljom popodne su vojnici izlazili u grad i na bancima pijace, uredno
rezali noićem krike lubenice i s noića jeli zalogaje ne ostavljajući
otiske zubi na kori.
U to vrijeme su stanovnici mnogih kuća oko pijace u dvoritima i
podrumima drali svinje, kokoi, patke i guske. Kore od lubenica su bile
poeljna hrana za svinje pa su roditelji slali djecu na pijacu da
skupljaju te kore. Ako bi se nala kora uredno rezana noem a jo imala
neto crvenoga, djeca bi to bez gađenja pojela.
Bilo je to davno, kad su lubenice bile čantruni.
Napisala: Tena
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Fri Apr 12, 2013 4:01 pm, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tenine price
Riva
Glavna kninska ulica od gostione Slavije do Atlagića mosta, nakad se
zvala ulica Marka Orekovića. Tom dijelu grada Krka se najvie
pribliila a taj dio njene desne obale smo zvali riva.
Jo nije bio izgrađen nasip koji grad titi od poplave. Riva je bila
naa igraonica i dnevni boravak pod otvorenim nebom gdje smo provodili
svoje slobodno vrijeme uglavnom bez nadzora roditelja.
Čim bi u proljeće zaredali topliji dani, mi smo se na rivi igrali
"struje", vatale, učili voziti biciklu, traili djetelinu s četiri lista,
penjali se na stabla, plosnatim kamenjem pravili "abice" na povrini
rijeke.
U ljeto smo po rivi trčali bosi. Oni koji jo nisu naučili plivati,
gazili su Krku dok im voda ne bi dola do grla. Plivači bi od blata
napravili trampulin s kojeg su izvodili skokove na glavu pozivajući
sljedećeg skakača uzvikom "pagareto".
Krka bi toliko znala zarasti u travu da ju je trbalo kositi. Kosci su
imali splav napravljen od dasaka pričvrćenih na prazne limene bačve.
Nakosili bi trave toliko da bi na sred Krke to bio otok po kome smo
mogli hodati.
Stariji bi znali u vruća poslijepodneva na rivu doći s dekom i jastukom,
ispruiti se u hladu i drijemati.
Noću je riva sluila za ljubavne susrete, jednom smo, kao dokaz, naili
na iskoriteni kondom, neko je dijete pomslilo da je to balon pa ga
pokualo napuhati. Iz ulice Marka Orekovića do rive moglo se doći
neasfaltiranim puteljcima između kuća i kroz jedan portun.
Napisala: Tena
Glavna kninska ulica od gostione Slavije do Atlagića mosta, nakad se
zvala ulica Marka Orekovića. Tom dijelu grada Krka se najvie
pribliila a taj dio njene desne obale smo zvali riva.
Jo nije bio izgrađen nasip koji grad titi od poplave. Riva je bila
naa igraonica i dnevni boravak pod otvorenim nebom gdje smo provodili
svoje slobodno vrijeme uglavnom bez nadzora roditelja.
Čim bi u proljeće zaredali topliji dani, mi smo se na rivi igrali
"struje", vatale, učili voziti biciklu, traili djetelinu s četiri lista,
penjali se na stabla, plosnatim kamenjem pravili "abice" na povrini
rijeke.
U ljeto smo po rivi trčali bosi. Oni koji jo nisu naučili plivati,
gazili su Krku dok im voda ne bi dola do grla. Plivači bi od blata
napravili trampulin s kojeg su izvodili skokove na glavu pozivajući
sljedećeg skakača uzvikom "pagareto".
Krka bi toliko znala zarasti u travu da ju je trbalo kositi. Kosci su
imali splav napravljen od dasaka pričvrćenih na prazne limene bačve.
Nakosili bi trave toliko da bi na sred Krke to bio otok po kome smo
mogli hodati.
Stariji bi znali u vruća poslijepodneva na rivu doći s dekom i jastukom,
ispruiti se u hladu i drijemati.
Noću je riva sluila za ljubavne susrete, jednom smo, kao dokaz, naili
na iskoriteni kondom, neko je dijete pomslilo da je to balon pa ga
pokualo napuhati. Iz ulice Marka Orekovića do rive moglo se doći
neasfaltiranim puteljcima između kuća i kroz jedan portun.
Napisala: Tena
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Fri Apr 12, 2013 4:02 pm, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tenine price
Stari Kotar
Jedna je trokatnica u ulici Marka Orekovića bila poznata kao Stari
Kotar. Bila je nastanjena brojnim zanimljivim porodicama iako joj to
nije bila prvobitna namjena. Kada je prema nekoj administrativnoj
podjeli Knin bio kotarsko sredite, tu su bile kancelarije, bez tekuće
vode, bez sanitarnog čvora.
Jedina se česma nalazila u prizemlju. Svi su stanari donosili sebi svu
potrebnu vodu s te česme. U kuhinji bi, najčeće na klupici ili kakvoj
stolici drali sić vode pa kad se tko htio napiti, zahvatio bi
kacivolom. Sve tekuće to se iz stana trebalo ukloniti, nosilo se u Krku.
U zgradi je bilo puno djece, galame, enskih svađa, ogovaranja, ugodnih
druenja i najmanje privatnosti. Svatko je o svakom sve znao.
Tajanstvene su bile samo dvije Bosanke koje su ivjele u jednom stanu,
nisu imale djece, nisu se druile s ostalima, nitko im nije dolazio u
posjetu, nita se o njima nije znalo. Imale su nekoliko pataka koje su
drale u prizemlju.
Kada bi u jesen, seljaci sa zaprenim kolima prevozili kukuruz koji im
je iz Srema stizao na eljezničku stanicu, djeca bi, trčeći za kolima,
iz vreća znali izvući nekoliko klipova kukuruza. Onda bi pokucali na
vrata Bosanki, predali kukuruz a one bi im dale nekoliko dinara,
dovoljno za nekoliko karamela u Tića.
Napisala: Tena
Jedna je trokatnica u ulici Marka Orekovića bila poznata kao Stari
Kotar. Bila je nastanjena brojnim zanimljivim porodicama iako joj to
nije bila prvobitna namjena. Kada je prema nekoj administrativnoj
podjeli Knin bio kotarsko sredite, tu su bile kancelarije, bez tekuće
vode, bez sanitarnog čvora.
Jedina se česma nalazila u prizemlju. Svi su stanari donosili sebi svu
potrebnu vodu s te česme. U kuhinji bi, najčeće na klupici ili kakvoj
stolici drali sić vode pa kad se tko htio napiti, zahvatio bi
kacivolom. Sve tekuće to se iz stana trebalo ukloniti, nosilo se u Krku.
U zgradi je bilo puno djece, galame, enskih svađa, ogovaranja, ugodnih
druenja i najmanje privatnosti. Svatko je o svakom sve znao.
Tajanstvene su bile samo dvije Bosanke koje su ivjele u jednom stanu,
nisu imale djece, nisu se druile s ostalima, nitko im nije dolazio u
posjetu, nita se o njima nije znalo. Imale su nekoliko pataka koje su
drale u prizemlju.
Kada bi u jesen, seljaci sa zaprenim kolima prevozili kukuruz koji im
je iz Srema stizao na eljezničku stanicu, djeca bi, trčeći za kolima,
iz vreća znali izvući nekoliko klipova kukuruza. Onda bi pokucali na
vrata Bosanki, predali kukuruz a one bi im dale nekoliko dinara,
dovoljno za nekoliko karamela u Tića.
Napisala: Tena
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Fri Apr 12, 2013 4:03 pm, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tenine price
Dućani
Nedaleko pijace, s druge strane ulice, redali su se dućani: parfumerija,
pekara, piljara i dućan s mjeovitom robom. Uza zid su imali police s
naslaganom robom a banak je dijelio prostor prodavača od prostora za kupce.
Parfumerija, koju smo zvali parfimerimerija imala svega vie no parfema.
Najvie se prodavala pozamanterija: dugmad raznih veličina i boja,
utine, pijode, ukrasne vrpce za kosu ili fjok. Bilo je i neto i
igračaka. U bočici od jednog decilitra bilo je čičkovog i orahovog ulja
za njegu kose.
Pekara je imala tri vrste kruha: crni, polubijeli i bijeli. Najvie se
kupovao polubijeli kruh, ujutro kad bi se dovozio, nastala bi velika
guva a truce su znale biti toliko vruće da su se jedva drale u rukama.
Seljaci su mogli u pekari za jedan kilogram penice dobiti jedan
kilogram kruha, to se uredno vagalo, ako u truci ne bi bio kilogram,
pekar bi nadodao od druge truce.
U to su vrijeme trgovine radile dvokratno. Piljara je vie profitirala u
popodnevnim satima kad na pijaci nije bilo nikog.
U dućanu mjeovite robe, pored svega, mijeali su se i svakakvi mirisi.
Jestivo ulje se dralo u dvije metalne dvjestolitarske bačve, kupac je
morao donijeti bocu u koju bi mu prodavač preko pirje ulio ulje. Pod oko
tih bačava je bio dobrano nauljen. ećer, manistra, ubijoti, ria i sol
se drala u rinfuzi u drvenim sanducima. Prodavač bi traeno sipao u
kartoc i vagao. U par četvrtastih staklenki je bilo bombona, njih bi
stavili u tuljac od novinskog papira. Novinski papir je sluio kao
ambalaa i kada ste kupovali slane srdele iz drvenih bačvica. Tu ste jo
mogli kupiti kavu u zrnu, neprenu, a onda, kad bi je prili u svojoj
kuhinji, počastili dobar dio ulice jednim od najljepih mirisa.
Napisala: Tena
Nedaleko pijace, s druge strane ulice, redali su se dućani: parfumerija,
pekara, piljara i dućan s mjeovitom robom. Uza zid su imali police s
naslaganom robom a banak je dijelio prostor prodavača od prostora za kupce.
Parfumerija, koju smo zvali parfimerimerija imala svega vie no parfema.
Najvie se prodavala pozamanterija: dugmad raznih veličina i boja,
utine, pijode, ukrasne vrpce za kosu ili fjok. Bilo je i neto i
igračaka. U bočici od jednog decilitra bilo je čičkovog i orahovog ulja
za njegu kose.
Pekara je imala tri vrste kruha: crni, polubijeli i bijeli. Najvie se
kupovao polubijeli kruh, ujutro kad bi se dovozio, nastala bi velika
guva a truce su znale biti toliko vruće da su se jedva drale u rukama.
Seljaci su mogli u pekari za jedan kilogram penice dobiti jedan
kilogram kruha, to se uredno vagalo, ako u truci ne bi bio kilogram,
pekar bi nadodao od druge truce.
U to su vrijeme trgovine radile dvokratno. Piljara je vie profitirala u
popodnevnim satima kad na pijaci nije bilo nikog.
U dućanu mjeovite robe, pored svega, mijeali su se i svakakvi mirisi.
Jestivo ulje se dralo u dvije metalne dvjestolitarske bačve, kupac je
morao donijeti bocu u koju bi mu prodavač preko pirje ulio ulje. Pod oko
tih bačava je bio dobrano nauljen. ećer, manistra, ubijoti, ria i sol
se drala u rinfuzi u drvenim sanducima. Prodavač bi traeno sipao u
kartoc i vagao. U par četvrtastih staklenki je bilo bombona, njih bi
stavili u tuljac od novinskog papira. Novinski papir je sluio kao
ambalaa i kada ste kupovali slane srdele iz drvenih bačvica. Tu ste jo
mogli kupiti kavu u zrnu, neprenu, a onda, kad bi je prili u svojoj
kuhinji, počastili dobar dio ulice jednim od najljepih mirisa.
Napisala: Tena
Last edited by Petar-Peky Bukarica on Fri Apr 12, 2013 4:04 pm, edited 1 time in total.
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tenine price
Dva interijera
Krajem pedesetih godina prolog stoljeća u starom dijelu grada, jedna do druge, dvije kamene kuće o svojim stanovnicima govore puno vie unutarnjim nego li vanjskim izgledom. Obe imaju okućnicu, u prvoj itelji dre psa na lancu koji se bijesno lajući zaljeće u svakog prolaznika dokle mu lanac doputa. Pred drugom su kućom posađene rue, raste i jedno stablo barakokula i neto povrća.
U prizemlju prve kuće je konoba koju bi primjerenije trebalo zvati tala jer u njoj dre magarca, svinju i patke. Kamene kale s vanjske strane jednog zida vode u stambeni prostor koji se sastoji od malog mračnog hodnika koji vodi u prostoriju koja je kuhinja, kupatilo a noću spavaonica za najstarije članove obitelji, iz te prostorije se ulazi u spavaću sobu gdje spavaju ostali i to je sve.
U prvoj prostoriji za umivanje slui kain smjeten na metalnom tronocu, na zidu malo ogledalo i čeljevi u torbici od bijelog platna. Od istog platna je i veća krpa na kojoj je izvezen nekakav kuhinjski prizor i stihovi u stilu:
Kuharice manje zbori,
da ti ručak ne zagori.
Na sred prostorije je peć bubnjara koja se loi piljevinom. Uza zid dva kreveta prekrivena sukancem. Na trećem zidu jednostavna drvena polica na kojoj su poredani poklopci po veličini, ispod police stol i stolice. Na klupici sić s vodom i ostalo posuđe. Dva prozora koja gledaju na avliju zastrta su kratkim koltrinama. U drugoj sobi je jedan krevet za personu i po, baul i singerica.
Prva je soba ofarbana u zeleno, druga u plavo a obe su ukraene istim ornamentom koji se dobije prelaskom ručnim valjkom prilikom farbanja.
U drugu kuću isto vode vanjske kamene stepenice do terase. Na terasi je za lijepa vremena bar jedan ezlong. Iz hodnika jedna vrata vode u kupatilo, druga u kuhinju. Kupatilo je popločano crno-bijelim pločicama, kada ima noice u kutu je i kaljeva peć.
Kuhinjska kredenca, stol i stolice su obojane bijelo, bijel je i poret na drva. U kredenci se vidi servis za kavu i čaj, kristalne čaice i tanjuri. Pod kuhinjskim prozorom je kameni sudoper s česmom.
Vrata iz kuhinje vode u tinel, tu je ovalni stol od tamnog masivnog drva s raskonim rezbarijama, tapecirane stolice, na duplim prozorima lagane svijetle zavjese uokvirene onim od tamno crvenog plia.
Spavaće sobe ove kuće su na drugom katu, do njih vode drvene stepenice prekrivene tepih-stazom koju na svakoj stepenici dri sjajna metalna ipka.
Domaćica prve kuće nosi bijelu boću, tek je nedavno doselila u grad, domaćica druge kuće ima trajnu, ona se rodila u Kninu ali njeni su roditelji doli u grad samo godinu prije njenog rođenja.
Napisala : Tena
Krajem pedesetih godina prolog stoljeća u starom dijelu grada, jedna do druge, dvije kamene kuće o svojim stanovnicima govore puno vie unutarnjim nego li vanjskim izgledom. Obe imaju okućnicu, u prvoj itelji dre psa na lancu koji se bijesno lajući zaljeće u svakog prolaznika dokle mu lanac doputa. Pred drugom su kućom posađene rue, raste i jedno stablo barakokula i neto povrća.
U prizemlju prve kuće je konoba koju bi primjerenije trebalo zvati tala jer u njoj dre magarca, svinju i patke. Kamene kale s vanjske strane jednog zida vode u stambeni prostor koji se sastoji od malog mračnog hodnika koji vodi u prostoriju koja je kuhinja, kupatilo a noću spavaonica za najstarije članove obitelji, iz te prostorije se ulazi u spavaću sobu gdje spavaju ostali i to je sve.
U prvoj prostoriji za umivanje slui kain smjeten na metalnom tronocu, na zidu malo ogledalo i čeljevi u torbici od bijelog platna. Od istog platna je i veća krpa na kojoj je izvezen nekakav kuhinjski prizor i stihovi u stilu:
Kuharice manje zbori,
da ti ručak ne zagori.
Na sred prostorije je peć bubnjara koja se loi piljevinom. Uza zid dva kreveta prekrivena sukancem. Na trećem zidu jednostavna drvena polica na kojoj su poredani poklopci po veličini, ispod police stol i stolice. Na klupici sić s vodom i ostalo posuđe. Dva prozora koja gledaju na avliju zastrta su kratkim koltrinama. U drugoj sobi je jedan krevet za personu i po, baul i singerica.
Prva je soba ofarbana u zeleno, druga u plavo a obe su ukraene istim ornamentom koji se dobije prelaskom ručnim valjkom prilikom farbanja.
U drugu kuću isto vode vanjske kamene stepenice do terase. Na terasi je za lijepa vremena bar jedan ezlong. Iz hodnika jedna vrata vode u kupatilo, druga u kuhinju. Kupatilo je popločano crno-bijelim pločicama, kada ima noice u kutu je i kaljeva peć.
Kuhinjska kredenca, stol i stolice su obojane bijelo, bijel je i poret na drva. U kredenci se vidi servis za kavu i čaj, kristalne čaice i tanjuri. Pod kuhinjskim prozorom je kameni sudoper s česmom.
Vrata iz kuhinje vode u tinel, tu je ovalni stol od tamnog masivnog drva s raskonim rezbarijama, tapecirane stolice, na duplim prozorima lagane svijetle zavjese uokvirene onim od tamno crvenog plia.
Spavaće sobe ove kuće su na drugom katu, do njih vode drvene stepenice prekrivene tepih-stazom koju na svakoj stepenici dri sjajna metalna ipka.
Domaćica prve kuće nosi bijelu boću, tek je nedavno doselila u grad, domaćica druge kuće ima trajnu, ona se rodila u Kninu ali njeni su roditelji doli u grad samo godinu prije njenog rođenja.
Napisala : Tena
-
- Posts: 1301
- Joined: Sun Mar 02, 2003 5:13 pm
Tenine price
Moda i muzika
Kad smo početkom ezdesetih godina prolog stoljeća ulazili u
tinejderske godine, vani predmeti naih zanimanja irili su se na modu
i muziku. Nai su roditelji u većini voljeli narodnu muziku, sluali
Nadu Mamulu i Safeta Isovića a mi smo smatrali da je ta muzika za
"seljake" pa smo se opredjelili za rok i zabavnu.
Od malo starijih tinejdera smo već čuli za Pol Enku i Elvisa Prislija a
Bitlse i Rolingstonse smo sami "otkrili". Sluali smo mi tada i Koni
Frensis, Helen apiro, Sendi o, Silvi Vartan, Doni Holideja, Ritu
Pavone, Bobi Sola, Adriana Ćelentana, Do Kukera, Donovana i brojne
domaće i strane VIS-ove.
Rijetki su imali gramofon, do stranih se ploča teko dolazilo a mi smo
kasno navečer sluali radio Luksemburg i tako bili u toku.
Tada je moderan dječak morao pustiti malo duu kosu poput Bitlsa, nositi
farmerice, konu jaknu i bio bi frajer. Samo se teko dolazilo i do
pravih farmerica, u dućanima se mogla kupiti njihova imitacija, nekakve
Super Rifle to smo ih zvali Super trace jer se odmah vidjelo da nisu
prave.
Čim je Meri Kvant lansirala mini- suknju, djevojčice su bile moderne ako
bi se usudile nositi to kraće haljinice, pri tom je bilo poeljno da
budu mrave poput Tvigi.
Festival iz San Rema smo gledali koliko zbog muzike toliko i zbog mode.
Nae najderice su znale saiti sve to se nosilo u elitnim modnim
centrma a kada su im bili dostupni krojevi iz Burde, nije im bilo kraja.
Profesori i roditelji nisu blagonaklono gledali na dječake s duom kosom
i na djevojčice u mini-suknji, biti moderan tada je značilo i biti hrabar.
I tako su se isprepletali moda i muzika s naim odrastanjem.
Napisala: Tena
Kad smo početkom ezdesetih godina prolog stoljeća ulazili u
tinejderske godine, vani predmeti naih zanimanja irili su se na modu
i muziku. Nai su roditelji u većini voljeli narodnu muziku, sluali
Nadu Mamulu i Safeta Isovića a mi smo smatrali da je ta muzika za
"seljake" pa smo se opredjelili za rok i zabavnu.
Od malo starijih tinejdera smo već čuli za Pol Enku i Elvisa Prislija a
Bitlse i Rolingstonse smo sami "otkrili". Sluali smo mi tada i Koni
Frensis, Helen apiro, Sendi o, Silvi Vartan, Doni Holideja, Ritu
Pavone, Bobi Sola, Adriana Ćelentana, Do Kukera, Donovana i brojne
domaće i strane VIS-ove.
Rijetki su imali gramofon, do stranih se ploča teko dolazilo a mi smo
kasno navečer sluali radio Luksemburg i tako bili u toku.
Tada je moderan dječak morao pustiti malo duu kosu poput Bitlsa, nositi
farmerice, konu jaknu i bio bi frajer. Samo se teko dolazilo i do
pravih farmerica, u dućanima se mogla kupiti njihova imitacija, nekakve
Super Rifle to smo ih zvali Super trace jer se odmah vidjelo da nisu
prave.
Čim je Meri Kvant lansirala mini- suknju, djevojčice su bile moderne ako
bi se usudile nositi to kraće haljinice, pri tom je bilo poeljno da
budu mrave poput Tvigi.
Festival iz San Rema smo gledali koliko zbog muzike toliko i zbog mode.
Nae najderice su znale saiti sve to se nosilo u elitnim modnim
centrma a kada su im bili dostupni krojevi iz Burde, nije im bilo kraja.
Profesori i roditelji nisu blagonaklono gledali na dječake s duom kosom
i na djevojčice u mini-suknji, biti moderan tada je značilo i biti hrabar.
I tako su se isprepletali moda i muzika s naim odrastanjem.
Napisala: Tena