Zlatko Petojević
Sankanje na našoj strani koji je to bio gušt
Vesna Sinobad
Darija i Ivica Benzon na najboljim sanjkama u strani.
Mila Lisicic
Vesna Sinobad Naša Darija?
Vesna Sinobad
Mila Lisicic da
Ana Lisica
Vesna Sinobad Moja prijateljica.. Darija i Ivica Bencun
Slavko Colovic
Samo kad se sjetim od ulaza na tvrđavu do Sv.Josipa.
Bilo je prekokrasno i društvo i sankanje
Irena Markovic
Mi u M.Tita smo od vrtica,pored borica,smjeliji preko ceste do stanice, vicuci " cuvaaajjjj".‼️
Mira Radomir
Irena Markovic A mi iz ulice Duška Damjanovica ,iznad vrtića,smo se također sankali istom trasom sve do stanice.To mi je ostalo u najlepšem sećanju. Ta graja dece,smeh i to cuuuuuvajjjj...
Irena Markovic
Mira Radomir pamtim uvijek mokre roze pletene rukavice s jednim prstom,i kurdelom spojene da se ne izgube....
Lenka Bogovac
Mira Radomir I ja tom ulicom,bila najduža relacija
Vesna Sinobad
Jednom sam se sanjkala niz moju Zadarsku ulicu i došla do pola ceste kad je naišao autobus, koji je srećom zbog snijega sporo vozio. Ostavim sanjke na sred ceste i sakrijem se iza trafike....
Slavko Colovic
Nama je bio dežurni na cesti kad smo se sankali niz Zadarsku.I tako se mjenjali.
Petar Bukarica
Jedne prilike smo "posudili" vučna kolica čiji je vlasnik bio Mile Mijakovac. Kolica su bila dužine oko dva metra, širine metar i po, sa drveno-metalnim točkovima i timunom koji je bio dugačak oko dva metra. Vukao ih je čovjek a služila su za prevoz robe. E, sa tim kolicima se popnemo uz stranu, nešto više od sv. Josipa. Jedan od nas stojeći na kolicima upravlja sa njima držeci rudo uspravno. Sve je bilo dobro dok smo svi uz buku točkova i našu vrisku približavali se ulici ali kad smo stigli do ulice onaj što je timunario kao i većina ostalih iskoči sa kolica. Međutim ja sam počeo da ih zaustavljam da ne udare u trotoar. Držao sam ih za zadnji kraj pored točka i klizio po prašnjavoj cesti a volan je također klizio po asfaltu. Nakon kratkog klizanja volan je udario u trotoar i od udarca kolica su se vratila nazad. Bilo bi to u redu da ja u međuvremenu nisam proklizao i kolica su me po povratku udarila u glavu, arkadu. Držao sam se za krvavu glavu i krenuo kući, zavijajući. To zavijanje je bilo podnošljivo dok nisam opipao napuknutu arkadu. Ambulanta, šivanje i ostao mi je ožiljak, za pamćenje.
Anka Džapo
Petar Bukarica e Peky imali smo ideja za poludjeti.
Mirjana Vujasinović Lakić
Lijepe,a nazalost nekad bolne mladalacke dogodovstine.
1 коментар