Natasa Kadic
Umjetnicka dusa, i dobar covjek, moj brat Buco.

Petar Bukarica
Dobro pamtim ovu radnu poziciju moga komšije. Znao sam svratiti da popričam sa Bućom a o čemu ne mogu se sjetiti. U radnji je sjedio blizu vrata da bi mogao škicati ko prolazi. Bilo je malo svjetla u prostoriji i svirala je neka lagana muzika sa radija, prostorija zasićena duvanskim dimom. Pored Buće na radnom stolu zgužvana kutija niške Morave i nova kutija već načeta, tu je i velika šolja crne kave, onakva što su u hotelu služili čaj u njoj. Cigareta je obično bila u ustima dok je lijevom rukom pridržavao negativ fotografije a desnom rukom prefinjenim potezima tehničke olovke popravljao izgled lica na negativu. Od pribora za retuširanje, tehnička olovka sa puntom do perfekcije zaoštrenom da bi mogao što bolje i detaljnije raditi na retuširanju negativa kojima nije bio zadovoljan, koliko se sjećam to su uvijek bili portreti, tu je također neizbježni fini šmirgl papir za oštrenje punte teh. olovke. Na sve to me podsjetila ova Bućina fotografija.