Dinara. Foto: Petar Bukarica Peky.

Foto: Petar Bukarica Peky.

Brezovac. Foto: Petar Bukarica Peky.

Petar Bukarica
Kod Pilipa u Duleru, Džim, Ogi, Peky, Pilip i Šaco.

Nenad Kamjanac
na Duleru sam jeo kiselo mljeko ..plitki limeni tanjir ubodes kasiku ne pada..

Morana Raskovic
koliba od suvozida

Željko Šućur
Znao je Pilip prodivaniti sa nama planinarima. Jedna priča mi se urezala u sjećanje. Kako se uvlačio u vučje brloge da podavi mlade vučiće koji bi kad narastu podavili njegovo stado. Uvlačio se u vučju kožu da zavara miris vučici i podavio bi vučiće, ali nikad sve. Ostavio bi ih nekoliko da se vrsta nastavi. Priča je istovremeno jeziva, emotivna, ali i poučna o suživotu čovjeka i divlje zvijeri i mudrosti starih ljudi o onome što se danas zove očuvanje vrsta.

Petar Bukarica
Čojek koji je ubio stotinu vukova
Neđe početkom osamdesetije godina,osvanuo je naslov u
casopisu "Arena" : "Čovjek koji je ubio 100 vukova "
Radilo se o didu PILIPU LAZICU -PILIPCU, koji je neposredno
prije toga zvanično prijavio i prikazao stotog vuka u Lovačko
Društvo u Kninu.
Čuvajući ovce cijeli svoj život,bio je zakleti neprijatelj vukovima,
kao što su i oni bili zakleti neprijatelji njegovog stada.
Kao čoban u Dinari sa kolibom u Duleru,bio je majstor za
vučije špilje,odakle je vadio cijela legla,mladih vučića,tako da je
jedva iznosio živu glavu od razjarene vučice.
Pričao mi je, da je nakon jubilarnog, stotog vuka,da vragu barem
dvadesetak,ali ih nije prijavljivao jer kako reče :"Srećo moja,
lopovi slabo plaćaju pa nemam računa goniti ji na mulami lipo
u vareš"
Did Pilipac je bio ljubitelj oružja i majstor za napraviti kuburu ili štuc i kod njega se moglo naći starije pušaka kremenjača,
nabijača,kokotara na dimni barut ili pra.
Često se žalio na komšije da ga uporno prijavljuju miliciji za
puške iz drugog svjetskog rata.Međutim kako bi milicija koju
pušku oduzela,on bi drugu izvlačio iz skrovišta i rugo se: "Džabe
im je, oni nemeru toliko odnjeti koliko ja morem iz trapa izvući!"
Planinari su ga obožavali jer ih je u kolibi uvijek domaćinski
dočekivao sa kiselijem mlijekom,sirom i skorupom,a bio je i
interesantan pripovjedač.
Tekst o Pilipu sam prekopirao sa stare Galerije, autor mi je nepoznat.

Petar Bukarica:
Jedne prilike je u Brezovačkom domu planinara bilo puno gostiju i nije bilo dovoljno mjesta za spavanje. Da se ne bi gužvali navečer odlučim da odem gore u Duler kod Pilipa da tamo prespavam i pošto je inače bio plan svima da se izađe na vrh Dinare a staza je prolazila nedaleko od Pilipove kolibe zaputim se kod njega. Noć je već debelo pala i nisam niti pomišljao da mi se nešto može dogoditi. Kad sam prošao šumu i izbio na polje, Duler, vidim ispred Pilipove kolibe vatru, uputim sa ka njemu i pošto su pasi zalajali on se prenu. Spavao je na livadi pred kolibom i ni dan danas mi nije jasno kako se dogodilo da me pasi nisu napali, barem potrčali na mene. Tog puta nisam o tome niti razmišljao. Pozdravim se sa Pilipom i on mi ponudi da se smjestim unutra kraj ognjišta gdje je tinjala vatra. Cjelu noć on je "ajkao", plašio vukove, davao im do znanja da je neko tu i da im neće biti lako krenu li na ovce. Imao sam osjećaj da mu je to navika, da to radi nesvjesno. Ujutro kad je svanulo počeli su promicati planinari stazom prema vrhu, zahvalio sam se Pilipu i krenuo i ja na vrh Dinare.

Petar Bukarica
Na vrhu Učke.

Naca Damjanovic Nada Jaramaz
Ilija, Peki, Braco, Ciba i ne znam dalje

Petar Bukarica
Šeširdžije su Bato Marić i Stipe Čulina.